Sluga Božji otac Ante Gabrić

Ostatnia aktualizacja: 2022-09-06

Kategorie: Społeczność, Organizacja non profit, Organizacja pozarządowa

• Zgłoś

Opis

Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)

O. Ante Gabrić, hrvatski katolički svećenik, isusovac i misionar,

rodio se 28. veljače 1915. godine u Metkoviću. Imao je još četiri sestre i četiri brata, a on bijaše najmlađi, deveti.

Još u djetinjstvu dok je bio ministrant poželio je postati svećenik. A dva susreta s isusovcima potakla su ga da stupi u Družbu Isusovu i postane misionar u Indiji.

Kad je imao jedanaest godina dvojica mladih isusovaca prenoćili su u Metkoviću jer su zakasnili na parobrod za Split. Slušao je njihovo pripovijedanje o svećeničkoj službi i misionarima, i odlučio poći u Travnik u isusovačku gimnaziju i sjemenište. A tamo je susreo opet dvojicu misionara koji su se spremali na put za Indiju. Bijahu to o. Josip Vizjak i časni brat Mijo Schmidt. U jednom trenutku je o. Vizjak upitao okupljene sjemeništarce hoće li netko od njih poći u misije u Indiju. Slučajno, ili možda ne(!), upre prstom u malog Antu i upita: „Hoćeš li ti, mali?“. Veli o. Ante: „Ja sam odgovorio: hoću! I održao sam riječ!“

Nakon Travnika Ante se uputio u Zagreb gdje je stupio u isusovački novicijat. Filozofiju je završio u Italiji gdje ga je zatekla radosna vijest da je dobio dozvolu Vrhovnog poglavara iz Rima da može poći u Indiju u misije.

Dana 20. listopada 1938. ukrcao se na parobrod „Victoriu“ u Genovi i pošao za Indiju. Tamo je nastavio sa studijem teologije i učenjem bengalskoga jezika. U Kurseongu, na obroncima Himalaje, zaređen je za svećenika 21. studenog 1943. godine.

Svojih pedeset godina u Indiji najviše je proveo u Bošontiju i Kumrokhaliju (Maria Polliu).

Sav se istrošio za duše koje su mu bile povjerene. Svima je pristupao s nehinjenim poštovanjem i ljubavlju, bez obzira jesu li bili kršćani katolici, protestanti, muslimani ili hindusi. Puno je učinio da taj najsiromašniji dio Indije postane civilizacijski i materijalno napredniji, a svojom zauzetošću i primjerom mnoge je potakao da obraćenje i prihvaćanje katoličke vjere.

Neumorno je radio od ranog jutra do kasne večeri. Napisao je preko 6.000 pisama dobročiniteljima po cijelom svijetu. Otvarao škole, radionice, sirotišta i skloništa za žene. Svi su ga cijenili, a Indijske vlasti su ga poštovale i u njemu gledale vrijednoga suradnika na suzbijanju siromaštva. Postao je i indijskim državljaninom što ni danas nije lako postići jednom strancu, a pogotovo ne katoličkom svećeniku.

Bio je čovjek duboke vjere i asketskoga života. Plijenio je svojim primjerom i vedrinom, svojim osjećajem za potrebe siromaha svih vrsta.

Sveta majka Terezija iz Kolkate rado je i puno surađivala s njime. Više puta je posvjedočila o njegovoj svetosti i koliko ga je cijenila kao svoga suradnika i duhovnika.

O. Ante Gabrić preminuo je 20. listopada 1988. godine, točno 50 godina nakon polaska iz Genove. Umro je na putu prema Kolkati, na jednom raskršću puteva, na rukama svoga kapelana vlč. Sylvestra Xaviera, koji je i danas u njegovoj župi u Kumrokhaliju.

o. Gabrića pokopali su i ispod spilje i kipa Majke Božje, pod drvećem palmi, iza župne crkve u Kumrokhaliju. Do uzglavlja su mu položili, kako je sam zaželio, bočicu neretvanske vode i šaku metkovske zemlje. Ispratilo ga je silno mnoštvo od preko 20.000 ljudi svih vjera i staleža.

Njegov grob i danas je mjesto kamo se dolazi moliti Bogu po njegovu zagovoru.

Već ima nekoliko dokumentiranih čudesnih uslišanja i ozdravljenja.

Autor: p. Ante Tustonjić, Vicepostulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjeg o. Ante Gabrića za Zakladu Otac Ante Gabrić (ZOAG)